Biljka Sikavica, od davnina poznati lijek za hronična oboljenja jetre, žući, slezene, žutice, za čišćenje organizma i jetre od kandide i njenih otrova…
Sikavica (Silybum marianum), u narodu je poznata po imenima: gujina trava, šarena badeljka, bijeli stričak, gospin trn, divlji artičok, magareća salata, ošebalj.
Opis biljke
To je dvogodišnja, zeljasta, dosta krupna i razgranata biljka. Sikavica je jako slična čičku pa je mnogi samo tako prepoznaju, ali to nisu iste biljke. Sikavica je pokrivena maljavim, bijelo prošaranim listovima. Na vrhu ima krupnu, lako povijenu purpurno-crvenu cvijetnu glavicu. Cvijetovi i listovi su posuti žućkastim bodljikama. Naraste do 150 cm i cveta u drugoj godini u ljeto. Nalazi se pored puteva i u blizini naselja, uglavnom u primorskim i toplijim područjima.
Listovi i cvijet se beru u maju, a sjeme u avgustu i septembru, kada se vadi i korijen.
Ljekovita svojstva sikavice
Sjeme sikavice u prošlosti se koristilo za liječenje žutice, kamenca, krvarenja, upale bronhija i proširenih vena. Engleski travar Nikola Klapeip (Nicholas Cluppeper) smatrao je sikavicu za efikasno sredstvo u liječenju jetre, slezene i žuči. U starim zapisima sikavica se spominje kao sredstvo za liječenje zmijskog ugriza, a njena je upotreba kao zaštitnika jetre bila veoma popularna kod starih Grka.
Ljekoviti sastojci nalaze se većinom u zrelom sjemenu, a manje u listu. Najvažniji sastojci su silimarin, tiramin i histamin.
Silimarin je jedino sredstvo za obnavljanje i zaštitu jetre kod hepatitisa i ciroze jetre. Ovaj najvažniji sastojak sikavice djeluje protiv otrova koji napadaju jetru, mijenja omotač jetrenih čelija, tako da u nju više ne mogu da prodiru otrovi, aktivira i stimuliše (za 35%) enzim glutation, koji u jetri razgrađuje štetne sastojke, podstiče obnovu jetrenih ćelija nakon oštećenja, a ima izvjestan uticaj i na izgradnju imuniteta. Na ovaj način sikavica efikasno štiti i obnavlja zdravu i bolesnu jetru.
Tiramin povećava krvni pritisak. Koristi se protiv astme, senske groznice, glavobolje, koprivnjače i jačanje poslije operacija i bolesti.
U narodnoj medicini koriste se čajevi protiv niskog pritiska, šečerne bolesti, morske bolesti, za jačanje organizma, poboljšanje apetita, protiv zatvora, ublažavanje napada žuči, liječenje hemoroida, čišćenje jetre (posebno od otrova kandide) i drugo.
– Sikavica je jedini lijek kod trovanja smrtonosnom gljivom zelenom pupavkom (Amanita phalloides) što ne osporava ni savremena farmaceutska industrija.
– Jača organizam i krvne žile, zaustavlja krvarenja, liječi migrene, vrtoglavice, umor, sve vrste alergija, napade urtikarije i astme te bolesti putovanja.
– Koristi se u liječenju bolesti nadbubrežne žlijezde, kod upale sljepog crijeva i psorijaze, a može i da normalizuje nivo holesterola u krvi.
– Poput estrogena stimuliše proizvodnju mlijeka kod dojilja.
– 1986. godine odobrena je za liječenje alkoholnog i virusnog hepatitisa, masne jetre, ciroze i trovanja jetre.
– Nakon masnih i obilnih obroka može dobro doći jedna “mala” detoksikacija jetre čajem od sikavice.
– Sikavica se preporučuje osobama sklonim alkoholizmu i masnoj hrani (dokazano pomaže kod mamurluka).
Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:
Sikavica se uzima u obliku čaja ili kapsula i u kombinaciji sa drugim biljkama.
Ljudski organizam se može naviknuti na silimarin pa je neophodno praviti pauzu u trajanju od 2 nedjelje nakon isto tolikog vremena uzimanja. Nakon toga može se nastaviti terapija.
Ne preporučuje se oboljelima od endometrioze, fibroidnog tumora, raka materice, jajnika i dojke. Alkoholičari treba da izbegavaju korišćenje tinkture sikavice.
Preuzeto sa: narodnilijek.com
Sikavica (Silybum marianum), u narodu je poznata po imenima: gujina trava, šarena badeljka, bijeli stričak, gospin trn, divlji artičok, magareća salata, ošebalj.
Opis biljke
To je dvogodišnja, zeljasta, dosta krupna i razgranata biljka. Sikavica je jako slična čičku pa je mnogi samo tako prepoznaju, ali to nisu iste biljke. Sikavica je pokrivena maljavim, bijelo prošaranim listovima. Na vrhu ima krupnu, lako povijenu purpurno-crvenu cvijetnu glavicu. Cvijetovi i listovi su posuti žućkastim bodljikama. Naraste do 150 cm i cveta u drugoj godini u ljeto. Nalazi se pored puteva i u blizini naselja, uglavnom u primorskim i toplijim područjima.
Listovi i cvijet se beru u maju, a sjeme u avgustu i septembru, kada se vadi i korijen.
Ljekovita svojstva sikavice
Sjeme sikavice u prošlosti se koristilo za liječenje žutice, kamenca, krvarenja, upale bronhija i proširenih vena. Engleski travar Nikola Klapeip (Nicholas Cluppeper) smatrao je sikavicu za efikasno sredstvo u liječenju jetre, slezene i žuči. U starim zapisima sikavica se spominje kao sredstvo za liječenje zmijskog ugriza, a njena je upotreba kao zaštitnika jetre bila veoma popularna kod starih Grka.
Ljekoviti sastojci nalaze se većinom u zrelom sjemenu, a manje u listu. Najvažniji sastojci su silimarin, tiramin i histamin.
Silimarin je jedino sredstvo za obnavljanje i zaštitu jetre kod hepatitisa i ciroze jetre. Ovaj najvažniji sastojak sikavice djeluje protiv otrova koji napadaju jetru, mijenja omotač jetrenih čelija, tako da u nju više ne mogu da prodiru otrovi, aktivira i stimuliše (za 35%) enzim glutation, koji u jetri razgrađuje štetne sastojke, podstiče obnovu jetrenih ćelija nakon oštećenja, a ima izvjestan uticaj i na izgradnju imuniteta. Na ovaj način sikavica efikasno štiti i obnavlja zdravu i bolesnu jetru.
Tiramin povećava krvni pritisak. Koristi se protiv astme, senske groznice, glavobolje, koprivnjače i jačanje poslije operacija i bolesti.
U narodnoj medicini koriste se čajevi protiv niskog pritiska, šečerne bolesti, morske bolesti, za jačanje organizma, poboljšanje apetita, protiv zatvora, ublažavanje napada žuči, liječenje hemoroida, čišćenje jetre (posebno od otrova kandide) i drugo.
– Sikavica je jedini lijek kod trovanja smrtonosnom gljivom zelenom pupavkom (Amanita phalloides) što ne osporava ni savremena farmaceutska industrija.
– Jača organizam i krvne žile, zaustavlja krvarenja, liječi migrene, vrtoglavice, umor, sve vrste alergija, napade urtikarije i astme te bolesti putovanja.
– Koristi se u liječenju bolesti nadbubrežne žlijezde, kod upale sljepog crijeva i psorijaze, a može i da normalizuje nivo holesterola u krvi.
– Poput estrogena stimuliše proizvodnju mlijeka kod dojilja.
– 1986. godine odobrena je za liječenje alkoholnog i virusnog hepatitisa, masne jetre, ciroze i trovanja jetre.
– Nakon masnih i obilnih obroka može dobro doći jedna “mala” detoksikacija jetre čajem od sikavice.
– Sikavica se preporučuje osobama sklonim alkoholizmu i masnoj hrani (dokazano pomaže kod mamurluka).
Pripremanje lijeka, primjena i djelovanje:
Sikavica se uzima u obliku čaja ili kapsula i u kombinaciji sa drugim biljkama.
- Jedna čajna kašika fino mljevenog ili zdrobljenog sjemena se zalije s pola litra vode i koristi 4-5 puta dnevno.
- Ista količina se prelije alhoholom, napravi tinktura i koristi 4-5 puta dnevno 15-25 kapi.
- Ista količina se prelije s jednom čašom vrele vode, poklopi i ostavi 15 minuta, procijedi i ne zaslađeno pije prije jela, 2 – 3 puta dnevno, lagano u malim gutljajima.
Ljudski organizam se može naviknuti na silimarin pa je neophodno praviti pauzu u trajanju od 2 nedjelje nakon isto tolikog vremena uzimanja. Nakon toga može se nastaviti terapija.
Ne preporučuje se oboljelima od endometrioze, fibroidnog tumora, raka materice, jajnika i dojke. Alkoholičari treba da izbegavaju korišćenje tinkture sikavice.
Preuzeto sa: narodnilijek.com
