Gljive ne treba jesti više od dva puta tjedno, a i tad kao prilog!

Osim što jestive gljive možete zamijeniti otrovnim inačicama, stručnjaci govore i da ih ne smijete podgrijavati. Ako niste sigurni koja gljiva je u pitanju, uvijek ju je bolje zaobići... 

Kad krenu u berbu gljiva i naiđu na njih, ljudi se obično odmah pitaju: “Je li to jestivo?”. No kad god se netko nađe u situaciji da se pita: “Koja je to gljiva?”, nipošto je ne bi smio jesti.

Naime, jestive šumske gljive mogu biti odličan obrok, ali problem je u tome što su mnoge otrovne gljive slične jestivima i ugodnog okusa pa je lako pogriješiti, upozorava Dubravko Furlan, predsjednik Gljivarskog društva “Kamilo Blagaić” iz Zagreba, inače najstarijega gljivarskog društva u nas.

- Ako niste dovoljno educirani i muče vas takva pitanja, onda te gljive nipošto ne biste smjeli jesti - kaže Furlan te dodaje kako to, naravno, vrijedi i za gljive koje inače najčešće konzumiramo, poput vrganja, šampinjona ili bukovača.

Nisu sve gljive jednako otrovne, no neke od njih mogu izazvati i smrt, pa je jako važno potražiti liječničku pomoć kod prvih reakcija. Posebno su ugrožena djeca.


- Jako važno je da je čovjek dobro educiran o gljivama i siguran u one koje drži u rukama, odnosno da njihovu sigurnost prije jela potvrdi stručnjak, jer se ni s čim što raste u prirodi ne možemo tako lako otrovati kao gljivama. Postoje i neke vrlo otrovne biljke, no gljive su posebno opasne, čak i ako nisu otrovne.

Primjerice, uvijek treba imati na umu da ih ne bismo smjeli jesti više od dva puta tjedno, i to s razmakom, te da one mogu biti samo prilog, a nikako glavno jelo. Obrok gljiva po osobi ne bi smio prelaziti 200 grama.

Naime, gljive sadrže polisaharid hitin koji je teško razgradiv te zbog kojega nedovoljno kuhane gljive mogu izazvati mučninu i povraćanje - upozorava naš sugovornik.

Također, ne bismo ih smjeli kuhane ostavljati za drugi dan i podgrijavati, nego ih treba pojesti u jednom obroku. I treba imati na umu da kuhanje ‘ne izvlači’ otrov iz gljiva, odnosno da su otrovne gljive i nakon termičke obrade - otrovne. 

Postoje i zakonom zaštićene gljive koje se ne smiju brati, a berba je ograničena na dva kilograma - kaže Furlan. Inače, kako ovih dana baš i nema previše kiša, njihova sezona pomalo jenjava i sve ih je manje.

- Još se tu i tamo nađu neke. Na izletu smo prošle subote pronašli zelenu pupavku, jednu od najotrovnijih gljiva, a sigurno će još neko vrijeme biti baršunastih panjevčica (Flammulina velutipes), koje su jestive - zaključuje Dubravko Furlan.

Najčešće otrovne gljive za koje morate znati

1. Muhara (Amanita muscaria)
Simptomi trovanja ovise o pojedenoj količini te variraju od mučnine, povraćanja pa do grčeva i kome. Javljaju se od 30 do 60 minuta nakon jela. Neugodno je, ali nije smrtonosno. U slučaju kiše bijele točkice se mogu isprati, pa podsjeća na jestivu blagvu.


2. Panterina muhara (Amanita pantherina)
Sadrži iste otrove kao i muhara, ali u većim koncentracijama. Trovanje uključuje grčenje mišića, vrtoglavicu, poremećaje raspoloženja i halucinacije. Relativno ju je lako zamijeniti sa srodnim jestivim gljivama iz roda Amanita.


3. Crvenjača (Cortinarius orellanus)
Prvi znakovi trovanja pojavljuju se često tek nakon nekoliko tjedana, zbog čega ih se i ne povezuje s konzumacijom gljive. U početku sliči gripi, a kasnije se javlja zatajenje bubrega, koje može dovesti do smrti. Zamijeniti je se može s lisičarkom.


4. Zelena pupavka (Amanita phalloides)
Jedna je od od najotrovnijih u Hrvatskoj. Simptomi se javljaju tek nakon 24 sata, kad je kasno za praženjenje želuca, ali onda naglo nestaju, iako tad često dolazi do zatajenja jetre i bubrega, što može dovesti i do smrti.


5. Ludara ili vražji vrganj (Rubroboletus satanas)
Lako ju je zamijeniti s pravim vrganjem, no za razliku od njega, ludara ima neugodan miris, a meso postaje plave boje kad se izloži svježem zraku, na što je svakako potrebno obratiti pozornost kad se razmatra branje ove gljive.


Preuzeto sa: 24sata.hr

loading...