Na pomen lincure većini je na umu rakija. Međutim, ljudi nedovoljno znaju da njen naziv potiče od istoimene biljke, koja se od davnina koristi u ljekovite svrhe.
Lincura (Gentianalutea), u narodu poznata i kao srčanik, predstavlja trajnu biljku sa korijenom koji može da doživi pedesetogodišnju starost.
Korijen je veoma dugačak, debeo i razgranat, spolja smeđe do tamnosmeđe boje, a unutra žut.
Ovo je važno znati, jer upravo korijen predstavlja ljekoviti dio koji se sakuplja u jesen ili rano proljeće, vodeći računa da to budu starije biljke.
Sastojci korijena nalaze se u velikom broju lijekova koji se proizvode u apotekama i farmaceutskoj industriji, ali je, takođe, izuzetno važan i u narodnoj medicini. U apotekama se uglavnom pravi ekstrakt od lincure, mešani gorki čajevi, ali i drugi preparati gorkog ukusa.
Lincura (Gentianalutea), u narodu poznata i kao srčanik, predstavlja trajnu biljku sa korijenom koji može da doživi pedesetogodišnju starost.
Korijen je veoma dugačak, debeo i razgranat, spolja smeđe do tamnosmeđe boje, a unutra žut.
Ovo je važno znati, jer upravo korijen predstavlja ljekoviti dio koji se sakuplja u jesen ili rano proljeće, vodeći računa da to budu starije biljke.
Sastojci korijena nalaze se u velikom broju lijekova koji se proizvode u apotekama i farmaceutskoj industriji, ali je, takođe, izuzetno važan i u narodnoj medicini. U apotekama se uglavnom pravi ekstrakt od lincure, mešani gorki čajevi, ali i drugi preparati gorkog ukusa.
Sušeni korijen je aromatičan, za razliku od svježeg koji ima neprijatan miris. Korijen treba brzo sušiti rasijecanjem po sredini. Suši se na mestu koje ima dobru ventilaciju. Osušen korijen treba da ima žutu ili crveno-smeđu boju. Inače, ova biljka najčešće raste grupno na pustim mjestima, među grmljem, kao i na planinskim pašnjacima i livadama. Može da se prepozna po lijepim zlatnožutim cvjetovima, koji su spratno poređani na biljci. Cvjeta od jula do avgusta, ali tek posle pet godina od kada se zasadi. Lincura sa Zlatibora u svetu je poznata kao jedna od najboljih.
Lincuru treba uzeti i kod napada mučnine i nesvjestice, kao i za liječenje malokrvnosti i blijedila. Spolja se koristi za liječenje dubokih i inficiranih rana. Kao lijek ili pomoćna terapija lincura je delotvorna i kod bubrežnih bolova, gasova u stomaku, zatvora, menstrualnih bolova, bronhitisa, gorušice, kašlja i kijavice, pada imuniteta... U slučaju upale vena, kao oblog preporučuje se korijen lincure pomiješan sa rakijom. Široku lepezu terapijskog delovanja lincura ima jer pored heterozida sadrži i druge ljekovite sastojke. Na prvom mjestu to su alkaloidne gentanine, zatim biljna vlakna, biljne masti, eterična ulja, mineralne soli, pektin...
Lincura se jedino ne preporučuje trudnicama i osobama sa povišenim pritiskom, kao i osobama koje imaju gastritis i čir.
Vino od lincure
Usitnjen koren od lincure, u količini 30 do 50 grama treba potopiti u litar bijelog vina. Ostaviti da tako stoji deset sati, a zatim procediti i piti po kašičicu, tri puta dnevno, pola sata prije jela.
Čaj od lincure
U dva i po decilitra hladne vode treba staviti jedan gram korijena lincure da stoji četiri sata. Od ovako spremljenog čaja, sat vremena pre jela treba popiti šoljicu. Inače, ovaj čaj je odličan protiv gorušice, nadutosti i svih drugih bolesti želuca.
Tinktura
Pravi se tako što se deset grama lincure prelije sa sto mililitara 70 procentnog medicinskog alkohola, koji inače predstavlja izuzetan antiseptik.
Preparate od lincure isključivo treba uzimati pola do sat vremena prije jela. Ukoliko se uzimaju neposredno prije obroka ili nakon jela, mogu da izazovu probleme u varenju.