Češnjak kroz povijest
Prepoznat kao prirodan antiseptik i antibiotik, češnjak je od davnina prisutan u narodnoj medicini za sprečavanje, liječenje i ublažavanje različitih tegoba, a njegova je primjena bila (i ostala) posebno popularna u Kini, Indiji i južnoj Evropi.
U starom je Egiptu, primjerice, bio tako omiljen da su ga faraoni uvrstili u popis stvari koje će im trebati na drugom svijetu, te se poklanjao u znak pažnje, a zapisano je da je zbog njega izbio i prvi štrajk u povijesti. Naime, robovi su, stoga što im je bio uskraćen, demonstrativno prekinuli gradnju piramida. U antičkoj Grčkoj se najviše prepisivao kod plućnih bolesti, ali je zbog njegova neugodna mirisa posjet hramovima bogova nakon njegova konzumiranja bio strogo zabranjen. Nadalje, češnjakom su se kroz vjekove ispirale gnojne rane i čirevi, liječila kolera, glavobolja, prehlada, kašalj, upala pluća, bronhitis i tuberkuloza, te odstranjivali različiti crijevni nametnici. Češnjak je služio i u borbi protiv starenja, kukaca i vampira, ali i ljubavnih problema, te se njime liječila impotencija.
U novije vrijeme, usporedo s popularizacijom alternativnih način a liječenja, posebno biljem, češnjak postaje jedna od najpopularnijih ljekovitih biljaka, pa tako i objektom mnogobrojnih znanstvenih istraživanja koja su u velikoj mjeri potvrdila njegovu svestranu ljekovitost koja je u narodnoj medicini odavno poznata.
Ljekoviti sastojci i svojstva češnjaka
Podzemna lukovica češnjaka (Allium sativum), biljke iz porodice ljiljana, ne sadrži samo izuzetna začinska svojstva, već i vrlo ljekovite tvari. Češnjak tako sadrži eterično, hlapljivo ulje s alinom, sastojkom koji se rezanjem ili prešanjem razgrađuje u alicin koji mu i daje specifičan miris, ali koji također razgrađuje masnoće i ima antibiotičko djelovanje. Među sastojke češnjaka ubrajaju se i vitamini A, B1, B2 i C, čitav niz minerala, kalij, kalcij, magnezij i fosfor, elementi u tragovima, bakar, kobalt i mangan, te ostale tvari, među kojima su saponini, flavonoidi, glukosinolati i fenolske kiseline.
U starom je Egiptu, primjerice, bio tako omiljen da su ga faraoni uvrstili u popis stvari koje će im trebati na drugom svijetu, te se poklanjao u znak pažnje, a zapisano je da je zbog njega izbio i prvi štrajk u povijesti. Naime, robovi su, stoga što im je bio uskraćen, demonstrativno prekinuli gradnju piramida. U antičkoj Grčkoj se najviše prepisivao kod plućnih bolesti, ali je zbog njegova neugodna mirisa posjet hramovima bogova nakon njegova konzumiranja bio strogo zabranjen. Nadalje, češnjakom su se kroz vjekove ispirale gnojne rane i čirevi, liječila kolera, glavobolja, prehlada, kašalj, upala pluća, bronhitis i tuberkuloza, te odstranjivali različiti crijevni nametnici. Češnjak je služio i u borbi protiv starenja, kukaca i vampira, ali i ljubavnih problema, te se njime liječila impotencija.
U novije vrijeme, usporedo s popularizacijom alternativnih način a liječenja, posebno biljem, češnjak postaje jedna od najpopularnijih ljekovitih biljaka, pa tako i objektom mnogobrojnih znanstvenih istraživanja koja su u velikoj mjeri potvrdila njegovu svestranu ljekovitost koja je u narodnoj medicini odavno poznata.
Ljekoviti sastojci i svojstva češnjaka
Podzemna lukovica češnjaka (Allium sativum), biljke iz porodice ljiljana, ne sadrži samo izuzetna začinska svojstva, već i vrlo ljekovite tvari. Češnjak tako sadrži eterično, hlapljivo ulje s alinom, sastojkom koji se rezanjem ili prešanjem razgrađuje u alicin koji mu i daje specifičan miris, ali koji također razgrađuje masnoće i ima antibiotičko djelovanje. Među sastojke češnjaka ubrajaju se i vitamini A, B1, B2 i C, čitav niz minerala, kalij, kalcij, magnezij i fosfor, elementi u tragovima, bakar, kobalt i mangan, te ostale tvari, među kojima su saponini, flavonoidi, glukosinolati i fenolske kiseline.
Bez sumnje, ljekovita svojstva češnjaka koja su odavno prepoznata, potvrđuju i mnogobrojna znanstvena istraživanja, pa ova biljka zauzima važno mjesto u području suvremene fitoterapije, tj. liječenja biljem.
Češnjak tako usporava rast bakterija, te uspješno uništava bakterije, viruse i gljivice, pa je vrlo učinkovit kao sredstvo protiv prehlada i hunjavica, zatim različitih gljivičnih oboljenja kože i crijevnih infekcija.
Ima i vrlo pozitivan učinak na krv i krvne žile. Naime, redovitom primjenom potiče prokrvljenost i olakšava protok krvi, te snižava povišeni krvni tlak i povišene vrijednosti masnoća u krvi. Nadalje, sprečava nakupljanje trombocita i nastajanje krvnih ugrušaka, te stoga smanjuje opasnost od pojave moždane kapi, srčanog infarkta i tromboze. Posebno je učinkovit kod lagano povišenog krvnog pritiska i kolesterola u krvi. Naime, istraživanja pokazuju da se kod ispitanika sa spomenutom dijagnozom, već nakon redovite konzumacije oko 2 g svježega češnjaka dnevno tijekom četiri mjeseca, krvni pritisak normalizirao, a povišeni kolesterol u krvi smanjio za 12%.
Tvari koje sadrži, posebno alicin, uspješno razgrađuju štetne masnoće koje se nakupljaju na stjenkama arterija, pa se tako redovitim prisustvom češnjaka na jelovniku može spriječiti i pojava ateroskleroze.
Češnjak ima i antioksidacijsko djelovanje, te tako učinkovito štiti organizam od razornog djelovanja slobodnih radikala koji, pojednostavljeno rečeno, zdrave stanice pretvaraju u bolesne i uzrokuju različita kancerogena oboljenja. Primjerice, temeljem rezultata vrlo opsežnoga američkog istraživanja, koje je objedinilo dvadesetak internacionalnih studija, dokazano je da se svakodnevnom konzumacijom između 3, 5 i 28 g češnjaka, bilo svježeg bilo u hrani, rizik od pojave raka crijeva smanjuje za 75%, a želuca za 50%. Tako, uz već dokazano pozitivan utjecaj na rad želuca i probave općenito, osim što poticanjem probave ublažava nadutost i grčeve, češnjak spomenute organe štiti i od zloćudnih bolesti. Uz to što može spriječiti pojavu zloćudnih oboljenja, češnjak ima i citostatičko djelovanje. Naime, istraživanja su pokazala da uništava tumorske stanice leukemije.
Osim toga, češnjak općenito povoljno utječe na imunološki sustav, usporava starenje organizma, jača otpornost prema infekcijama, te pospješuje izlučivanje štetnih tvari iz organizma. Češnjak je i jedan od najdjelotvornijih prirodnih antibiotika, posebno u borbi protiv E.coli i stafilokoka. Nadalje, češnjak potiče mokrenje, koristi se kod bronhitisa, sprečava gripu, a vanjskom primjenom može ublažiti i reumatične bolove.
Zbog svojih se osobina preporučuje svima koji drže do svojega zdravlja, a posebno starijim osobama i pušačima.
Preporučene dnevne količine
U svrhu prevencije različitih bolesti, ublažavanja ili liječenja blažih simptoma, te posebno za jačanje imuniteta i usporavanje starenja organizma, preporučuje se trajna i svakodnevna konzumacija isključivo svježega češnjaka (termičkom obradom u procesu kuhanja ljekovita vrijednost češnjaka se znatno smanjuje!), ili farmaceutskih preparata na bazi ulja, praha ili ekstrakta od češnjaka.
Tako stručnjaci preporučuju dnevnu količinu od 2 do 5 g svježega češnjaka, 0, 4g do 1, 2 g češnjaka u prahu, 2 mg do 5 mg ulja češnjaka, ili pak 300 mg do 1000 mg ekstrakta češnjaka.
Ako se dnevna doza ljekovitih sastojaka crpi iz svježega češnjaka, dobro je znati da se vrlo vrijedna tvar, alicin, razgrađuje tek nakon mehaničke obrade, te da se češnjak neposredno prije upotrebe mora istisnuti ili nasjeckati.
Neugodan miris, za koji je također "odgovoran" alicin, može se ublažiti konzumiranjem svježih listića peršina ili mente, te jabuke, mlijeka, limuna, ili, pak, grickanjem nekoliko zrna kave. Miris se može neutralizirati i na način da se neposredno prije upotrebe još neoguljeni češnjak vrlo kratko zagrije u mikrovalnoj pećnici. (www.coolinarika.com)